Dubravko Detoni u svojim skladbama pokazuje postojanu težnju za ravnotežom glazbenoga izraza koji se najčešće temelji na dramatičnoj izmjeni kontrasta, no bez napadne programne ilustrativnosti. Podjednako se služi klasičnim instrumentarijem i stečevinama elektroničke glazbe, a u namjeri da obogati zvuk i izražajne mogućnosti često kombinira oba zvukovna izraza. Potječući iz raznih stvarateljskih razdoblja unutar dvadesetak godina (1983.-2003.), skladbe s ove ploče odabrane su, između ostaloga, i zbog nekih povremeno zajedničkih značajki, od kojih su važnije:
- ekstremno suprotstavljanje grubo-dramatskih trenutaka suzdržano–lirskim, pri čemu se na nekima od njih inzistira iznimno dugo;
- sjedinjavanje sličnih struktura u dojmljiv zajednički puls;
- osobit odnos prema nekim izvanglazbenim parametrima (tema-sadržaj, vrijeme, prostor itd.);
- osebujno tretiranje vječnoga pitanja zaokruživanja zvukovnoga kretanja unutar završnice pojedinačnih skladbi;
- specifična upotreba skladateljeva odabranoga glazbala glasovira (običnoga, prepariranoga, elektronički transformiranoga) i njegovih srodnika kao bitne spone između (u užem smislu) raznobojnih orkestralnih slojeva i (u širem smislu) znakovite veze između tradicionalnoga i suvremeno obrađenog zvuka.
Cantus d.o.o. 2007.
98905206342
