Dalibor Bukvić (1968.), skladatelj, pijanist i pedagog, za svoj prvi autorski CD odabrao je opuse, koji po strogom osobnom kritičkom sudu, pripadaju istaknutom dijelu njegova umjetničkog sazrijevanja. Riječ je o sedam skladbi međusobno intimno povezanih, a nastajale su u Zagrebu i u Parizu, gdje se dalje školovao i profesionalno djelovao.
Među više poveznica, koje tvore stvaralačku zaokruženost Bukvićeva izbora, posebno je istaknuto korištenje određenih parafraza i asocijacija „na udaljene glazbene epohe ili neke druge glazbene vrste, koje autor naziva zvukom bez identifikacije. Iako se njihov zvuk dade rekonstruirati i precizno povezati uz baroknu, pretklasičnu, jazz ili gregorijansku tradiciju… njegova svrha nije identifikacija, nego slobodan put kroz vrijeme, prošlo i sadašnje, viđeno iz perspektive jednog suvremenog skladateljskog rukopisa. Tako se unutar osobna kreativna razvoja vjerojatno počinje rađati prostor s pokretima priviđenja, što je inače naziv jedne od skladbi s albuma, a prostor sam po sebi predstavlja mjesto za rast i uopće mjesto gdje se nešto gradi.“
(Sanja Raca, iz teksta dvojezičnog izdanja popratne knjižice; hrvatski/engleski)
Cantus d.o.o., 2009.
989 052 08492
