Nakon četiri desetljeća trajanja skladateljskog opusa Ive Josipovića vrijeme je – a i moguće je – naznačiti osnovna uporišta njegova skladateljskog rukopisa. Čak je i stanoviti izazov dovesti u vezu – ili je možda poništiti – skladbe napisane za slične sastave kao što je popularna Samba da camera iz 1985. i Kurosawin nemir svijeta nastao 2016., dakle, tri desetljeća kasnije.
Neosporno je da je Josipović kroz sve te godine zadržao neke standarde – sklonost ponavljanju ritamskih uzoraka, primjena klastera i izraziti virtuozitet koji se, različito ugrađivani i kontekstualizirani, javljaju u većini njegovih skladbi. Iako važni kao prepoznatljive sastavnice, uglavnom su u ulozi pomoćnih sredstava; autor im rijetko pridaje značaj nosivih elemenata i više su poveznice i potpornji pojedinih dijelova skladbe. (Erika Krpan, ulomak iz komentara)
Hrvatsko društvo skladatelja, Cantus d.o.o., 2017. 98898498212
Snimljeno uživo na koncertu 26. listopada 2017. u Muzeju Mimara.
