Još se davne 1972. godine Stanko Horvat, ograđujući se od avangarde, svrstao u "dio one solidne pješadijske jedinice koja ide iza avangarde, koja ispituje osvojeni teren" i taj teren vrednuje kao umjetničku, ljudsku i psihološku činjenicu. Naravno da se ovo umjetničko, ljudsko i psihološko u Horvata specifično oslanja na tradiciju, ali je ujedno i vrlo bitan element njegove interpretacije te tradicije, ono što je čini sastavnicom njegovoga subjektivnog skladateljskog habitusa. Propitajmo kako se ove koordinate zrcale u segmentu Horvatova opusa za gudače iz kojega skladbe što ih se ovdje predstavlja zasigurno tvore reprezentativni izbor! (Nikša Gligo)
Cantus – HDS – HRT, 2004. 988 052 0191 2
