Pretraživanje odaberi kategoriju

Palanović, Dubravko: Etide za violinu, Pet etida za violinu

Etide za violinu, Pet etida za violinu
Ubaci u košaricu
Cijena: 10,00 € 75,35 kn sa PDV-om
Dodaj u favorite »
Etide za violinu zamišljene su tako da slijede tehničke zahtjeve koji ih prate kroz godine učenja, ali i želje da pritom zavole violinu. Osim tehničkih zahtjeva u etidama, postavljaju se i oni interpretativni.
Prva etida bavi se skokovima preko žica i kombiniranim tehnikama legato – staccato, gdje se prvotni materijal stalno varira u različitim kombinacijama. Svrha druge etide jest da u tehničkom smislu lijevu ruku učini elastičnom s obzirom na učestale alteracije i kromatiku. Treća etida primarno se bavi dvohvatima, no tu su i elementi integriteta desne ruke, budući da desna ruka mora imati prilično velik intenzitet tona za takve situacije. Četvrta etida bavi se raznim potezima gudalom u relativno brzom tempu, no i u njoj ima zahtjevnih elemenata i za lijevu ruku, s obzirom na brzi tempo, alteracije, kromatiku i dvohvate. Mislim da peta etida pomalo obuhvaća sve elemente prethodnih etida i zahtijeva veću tehničku i muzičku spremu, a radi se i o kompleksnijoj formalnoj strukturi.
 
Dubravko Palanović, prof.
 
 
 
Pet etida za violinu solo Dubravka Palanovića zamišljeno je više kao violinističke minijature, a manje kao suhoparne tehničke vježbe. Pisane su vrlo prepoznatljivim Palanovićevim harmonijskim i melodijskim jezikom s puno alteracija. Također, Palanović često u prvi plan stavlja ritam, dodajući na taj način naboj i motoričnost.
Težina etida ne sastoji se u mnogim raznolikim i različitim vrstama tehnike, premda su i one prisutne: dvohvati, polifonija, brzi detache, spiccato, akordi... Prava je težina u kompliciranijem notnom zapisu, koji također podrazumijeva teže učenje skladbi napamet. Palanović kao da mlade violiniste ne želi pripremati na uobičajen, virtuozni tip sviranja nego ih želi poučiti kako pristupati modernijim kompozicijama, u kojima čitanje teksta i njegovo učenje napamet zahtijevaju velik trud. Učenici i studenti koji se prvi put susreću s kompozicijama 20. stoljeća redovito imaju puno problema s iščitavanjem teksta i pravilnog ritma, s čime se u baroknim, klasičnim i romantičnim kompozicijama u pravilu nisu susretali. Na ovaj način mladi će violinist delikatno ući u tekstualni govor modernije glazbe.
Bez obzira na osebujan stil, etide su poredane po težini, a i po svome trajanju. Prva etida pisana je u prvoj poziciji, uz dojmljiv ritamski motiv. Detache preko žica glavni je tehnički problem, uz točno poštivanje dinamike. Druga je etida vrlo motorična, pisana u šesnaestinskom pulsu, uz mnoštvo alteracija i s mnogo prilično kompliciranih kromatskih sekvenci. Osnovni problem treće etide, označene Adagio, jesu dvohvati i susret s polifonijom. Ova je etida mirnijeg i pjevnijeg karaktera, što će violinistu biti vrlo izazovno s obzirom na to da mora svirati po dvije žice u dvohvatima i na taj način frazirati. Četvrta je etida nešto duža i kompliciranija, uz jedan meno mosso u sredini, koji od violinista zahtijeva prirodno i logično usporavanje, a potom i povratak u tempo primo. Početak se ponovno odlikuje vrlo jasnim ritamskim motivom. Od tehničkih problema prisutne su za violinista vrlo neobične alteracije, spiccato preko žica, akordi uz brzu promjenu žica… Peta je etida najdulja, s najviše notnog teksta i obiljem ritamskih problema. Tempo je prilično brz: Allegro, a pisana je u šestosminskoj i tročetvrtinskoj mjeri, nerijetko s pomaknutom teškom dobom u taktu, što će izvođaču stvarati određene ritamske poteškoće. Od izvođača se zahtijeva brzina, spretnost, ali i poštivanje dinamičkih oznaka te točno odsvirani ritam.
 
Marco Graziani, prof.
 
 
 
Cantus d.o.o. 
Broj izdanja | Edition Number Can. 378-3510
ISMN 979-0-801363-51-0
Zagreb, 2024.