Sonatu za klarinet i klavir skladao je Bruno Vlahek u veljači 2015. godine,
na poticaj i narudžbu klarinetista Mihaela Paara, koji ju je i praizveo s
pijanisticom Srebrenkom Poljak u Muzeju grada Splita 23. svibnja iste
godine. Prema riječima samoga skladatelja, procesu skladanja pristupio
je – suprotno ustaljenomu – počevši od posljednjega stavka, za koji je od
samoga početka imao jasnu viziju. Uslijedio je središnji stavak, s početnom
temom koju je otprije čuvao za pravu skladbu, a na samome kraju nastao je
uvodni stavak. Početak djela u znaku je suprotstavljenih elemenata i zamisli,
protkanih nesigurnošću i neodlučnošću te isprekidanih odlučnim i moćnim
klavirskim akordima koji zadržavaju dojam zamagljenosti i bezizlaznosti.
Skladbu nastavlja intermezzo elegičnoga karaktera, predstavljajući
zaustavljeno vrijeme, „promišljanje na granici sna i jave, iluzije ili stvarnosti,
preko melankolične introspekcije, do reminiscencije proživljenih sjećanja
i propitivanja obavijenih španjolskim i francuskim duhom, suptilno
nagovješćujući završnim tonovima vjeru u razlučivost.“ Zaključak djela
donosi virtuozan i dojmljiv završni stavak, pršteći zadovoljstvom, radošću,
formalnom ravnotežom i skladom tonskih boja. Sonata za klarinet i klavir
redovito se izvodi u Hrvatskoj i inozemstvu, a dosad je zabilježena na
diskografskim izdanjima Premiere, u izvedbi Mihaela Paara i Filipa Faka, u
izdanju Cantusa, te na Croatian Clarinet Legacy Marka Zavišića i Domagoja
Guščića, u izdanju Nota Bene Records. Dodijeljena joj je diskografska
nagrada Porin za najbolju skladbu klasične glazbe 2018. godine.
Bojana Plećaš Kalebota
HDS, Cantus, 2024.
Broj izdanja: Can. 359-3343
ISMN 979-0-801363-34-3
