Lučić, Franjo: Elegija, za orkestar

Nastanak djela vezuje se uz orguljaša Čedomila Dugana i kolaudaciju orgulja zagrebačke katedrale; Lučić je prvotno skladao Elegiju za orgulje solo 1935. godine, da bi ju na nagovor Lovre pl. Matačića adaptirao za veliki simfonijski orkestar. Iako nije zabilježen podatak o orguljskoj praizvedbi, orkestralnu verziju djela praizveo je 11. lipnja 1937. u Hrvatskom glazbenom zavodu tamošnji Društveni orkestar pod ravnanjem Rudolfa Matza, o čemu zapisuje glazbeni kritičar Branimir Ivakić u Obzoru: „Lučićeva Elegija odaje iskusnog kompozitora, koji umije u strogo akademskom okviru razviti muzičku materiju do snažne patetičnosti. Opaža se u neku ruku autorska sklonost spram njemačkih kasnih romantičara. Instrumentacija mu je zvučna, ali je kompozitor nikad ne ističe zbog nje same.“4 Djelo je ponovno izvedeno već sljedeće godine: na koncertu Zagrebačke filharmonije održanom 3. veljače 1938. u Hrvatskom glazbenom zavodu pod ravnanjem Lovre pl. Matačića,...

 

(Pavao Mašić) 

 

 

 

BROJ IZDANJA / EDITION NUMBERS

Can. 350-3237

ISMN 979-0-801363-23-7

HDS, Zagreb

2023.