Lang, Ivana: Jutro, za glasi i klavir, op.16

1

Njezin je skladateljski imperativ bio ostati slušatelju razumljiv, oslanjajući se na tradiciju. U tom smislu skladateljska estetika Ivane Lang mogla bi se definirati sintezom neobaroknih, neoklasičnih i kasnoromantičnih elemenata. Kada je riječ o njezinim skladbama, to bi značilo da Ivana Lang ne odustaje od tonaliteta, ostajući u prostoru proširene tonalitetnosti. U formalnom smislu njeguje klasične formalne oblike, a glazbeni materijal često je oblikovan izrazito motorički. Za svoju glazbu znala je reći da je „oporo lirična“, a glazbena kritika u njoj prepoznaje i utjecaje impresionizma.