Neka je nova radost već pred više desetljeća zatitrala obzorjem "avangardina mučeništva" i "vratila" glazbi ponešto njene zaigranosti. Zaiskrila su na tom obzorju neka sjećanja, uspomene na oblike, melodijske idiome, a i poneka se prepoznatljiva ritmička struktura potkrala zaodjenuta u suzvučje koje je zauvijek iskoračilo iz strogim propisima određenih tonalitetnih kodova. Stoga ne začuđuje misao: A zašto ne ples? Ples kao pokret, ali i iskaz radosti, ili možda sjete, ali i ples kao oblik što prepoznatljivo može sadržajem iskazati odmak od vlastitih stereotipa koji su zaustavljeni u ranim desetljećima prošlog stoljeća. Mnogo se toga može pokrenuti plesom. Širina je tih mogućnosti istodobno i tema ovdje predloženog izbora, koji bi, dakako, mogao biti i posve drugačiji, iako vjerujem da bi broj mogućih asocijacija ostao nepromijenjen jer on ionako ponajprije ovisi o mašti onoga koji ples stavlja u pokret. Kronološki grupiran oko dva čvorišta glazbe, točnije, oko dva prijelaza stoljeća - jedan s početka 20. sadrži glazbu pretežno romanske provenijencije, a drugi s početka 21. stoljeća isključivo je nova hrvatska produkcija - ovakav izbor kao da teži ili upozoriti na kakvu prispodobu između dva stoljećem odijeljena razdoblja glazbe ili pak hrvatske autore na stanovit način relacionirati prema mogućim starijim stranim uzorima. Međutim, ako je takve namjere i bilo, ona se odvijala gotovo nesvjesno, dok je u središtu pozornosti ovoga izbora ponajprije bio plesni pokret kao u glazbi svih razdoblja trajni poticaj za glazbeni izraz. (iz knjižice CD-a) Cantus d.o.o., Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatski radio, 2005. 989 052 0511 2
