Svečanost s posebnim posvetama
Piše: Sanja Dražić
Uspavani glazbeni život Dubrovnika u ovim zimskim mjesecima razbudio je poseban kulturni događaj. Riječ je o predstavljanju CD-a Dubrovački susreti poslije kojeg je slijedio koncert. Večer je protekla svečano pa su nazočni gotovo zaboravili u kakvom se skučenom prostoru nalaze. Naime, Dubrovnik još uvijek nema koncertnu dvoranu i u hladnim danima snalazi se u neprikladnim te ponekad i nehumanim uvjetima. Slanicu, nekadašnje skladište soli naslonjeno na tvrđavu Revelin, Dubrovački simfonijski orkestar koristi za probe, povremeno i za izvedbe od 2005.godine.
Dubrovački susreti
Uvodna riječ pripala je gospodinu Slobodanu Begiću, ravnatelju DSO-a koji je istaknuo kako je ova večer jedna u nizu kojom Orkestar obilježava svoju stotu obljetnicu. „Na CD-u nalaze tri skladbe: Koncert za saksofon i gudače Ivana Končića, Sinfonietta za saksofon, gudače i udaraljke Bruna Bjelinskog te Koncert za saksofon i gudače Pavla Dešpalja. A i program večeri je hrvatski, ali više dubrovački pa ćete osim Končićeve skladbe čuti Bersinu Idilu i Detonijeve Zaboravljene muzike.“
Saksofonist i solist Lovro Merčep kojemu su Dubrovački susreti diskografski prvijenac, zahvalio je na još jednoj prilici da nastupi u Dubrovniku i izrazio želju za nastavkom suradnje. I onda je počela glazbena čarolija.
Dubrovački program
Na početku djelo koje je „u prstima“ dubrovačkog orkestra, Bersina Idila u obradi Pavla Dešpalja. Ne zaboravimo da je Bersa rođen u Dubrovniku i da je dio djetinjstva, prije povratka obitelji u Zadar, proveo u njemu. Da bismo ilustrirali snažnu dubrovačku žicu na ovoj večeri, recimo kako je i Pavle Dešpalj dječačke dane provodio u Dubrovniku, budući da je njegov otac Šime bio umjetnički voditelj partizanske kulturno-umjetničke grupe dubrovačkog okruga, a kasnije dirigent orkestra Okružnog kazališta u Dubrovniku. Idila je pod palicom Ivana Huta zvučala čarobno i mekano.
Koncert za saksofon i gudače Dubrovčanina Ivana Končića praizveden je u Kneževom dvoru 31.srpnja 2015.godine, u programu Dubrovačkih ljetnih igara. Tim koncertom je prilično ravnodušno ravnao Stefano Mazzoleni. Končić je djelo (zajednička narudžba Rotary kluba Samobor, Rotary kluba Dubrovnik i Dubrovačkih ljetnih igara) posvetio solistu poznavajući darovitost i potencijale Lovre Merčepa koji, svakako istaknimo, nosi dubrovačke gene po ocu Goranu, također saksofonistu. Meni, koja sam prisustvovala praizvedbi, čini se da je Merčep u međuvremenu još više srastao s djelom u njegovoj promišljenosti, raznolikosti i bogatstvu kolorita. Ili je to samo subjektivna percepcija nekoga tko ima privilegiju u više navrata slušati Lovru Merčepa, kao i pratiti skadateljski razvoj Ivana Končića? U svakom slučaju, i na ovoj je izvedbi Merčep udružio sve svoje odlike koje ga čine vrsnim umjetnikom pa Končićevo djelo izaziva ovacije, čemu je doprinijelo i motivirajuće vođenje Orkestra od strane Ivana Huta.
Sjajna izvedba Zaboravljenih muzika
S dubrovačkom vezom posljednjeg djela, Detonijeve Zaboravljene muzike, upoznao nas je sam skladatelj, s obzirom na to da je prisustvovao koncertu i na kraju zdušno te ganuto čestitao Ivanu Hutu i gudačima. Svakako zaslužene čestitke za sjajnu izvedbu. Posebno ćemo pohvaliti koncert-majstoricu Đanu Kahriman i voditeljicu dionice violončela Mihaelu Martinović zbog odličnih solo nastupa. Dakle, Detoni je 1966. godine počeo dolaziti u Dubrovnik kako bi, kao glazbeni urednik na HRT-u, snimao koncerte na Igrama. Dubrovački orkestar je na američkoj turneji 120 puta izveo „moje Preobrazbe da sam dobio tako veliki honorar i odlučio biti kompozitor. A postao sam čak i građanin Dubrovnika.“
