Skladatelj Miroslav Miletić na stanovit je način jedinstvena pojava u hrvatskoj glazbi druge polovice 20., a osobito u 21. stoljeću, koje hrvatsku glazbu većinom obilježava karakteristikama udaljenim od tradicijskih načela koja su skladatelji poput Miletića čuvali u dalekim godinama sredine prošlog stoljeća, kada su ta načela za njih predstavljala i određenu moralnu vertikalu u razradi vlastite glazbene estetike.
Miletić pripada generaciji, točnije, grupi hrvatskih autora, koja je sredstva glazbenog izraza gradila na tradicijskim izvorima i znanjima, ne nastojeći «zaboraviti sve što se tijekom studija naučilo kako bi se moglo započeti iznova» - kako je znao govoriti Milko Kelemen.
Glazbene komentare u popratnoj programskoj knjižici uredila je muzikologinja Erika Krpan; dvojezično izdanje: hrvatski/engleski.
Cantus d.o.o., 2016.
98905203682
Tri kajkavske, za srednji glas i klavir (1956.)
1. Beli most
2. Mali pot
3. Vesela cerkva
Tihana Herceg, mezzosopran
Lana Bradić, glasovir
4. Sonatina za violinu i gitaru (1981.)
Allegro / Andante / Allegro
Tonko Ninić, violina
Darko Petrinjak, gitara
5. Hommage à Ferdo Livadić – Notturno (1922),
za glasovir i gudače (2006.)
Lana Bradić, glasovir
Zagrebački solisti
6. Folklorne kasacije za gudački orkestar (1967.)
Allegro / Scherzo / Andante tranquillo / Presto
Zagrebački solisti
7. Koncert za čembalo i gudače (1992.)
Višnja Mažuran, čembalo
Zagrebački solisti
8. Glas iz Dubrovnika, stavak za klarinet i gudače (1991.)
Bruno Philipp, klarinet
Zagrebački solisti
